Pokreti  bez tona, usporeni nijemi film

ritual čaja u kafe varijanti

kupajući se u bazenu moje želje

uživaš pogledom izvodeći piruete.

Pričaš svilenim pokrovom klavira od slonovače

napuklim altom iskriš prostor izmedju namjera

zrak se sažima, soba biva sve manja

guta nas bez pokreta.

Ruke su tragači nevidljivih bora i nabora

brdska pješadija u potrazi

za aerodromom mojih usana

petu kolonu nepostojećeg otpora.

One moraju svuda stići, naći okus obećanog

jezikom svrdlom mirisom se vodeći

da bude nervne završetke

što napeto plamte ispod kože

Na kraju na mene sjedneš

pozdravim treptaj duboko u tebi

dok zajedno pokrećemo yin i yang

čočekovskom brzinom stižemo pod krov.

Cijelo vrijeme udišem ti pogled što srasta daljine

brojim uzdahe  dok prsti predu svilu

čula sviraju na našem ringišpilu.

Daniel