Prevod dela: Nevesta
Avtor izvirnika: Sara Špelec
Naslonjena na prljavo prozorsko staklo
gledam nekuda daleko u prošlost.
U ušima Schnittke, na stolu djedova slika,
u grudima šahovski sat, na nosu kristalno obzorje
a oko prsta srebrna uspomena na grimizna jutra
koja se izlegu iz morskih usta pa se pijana od soli
utapaju u ogromnim mačjim očima.
Proteklo je već toliko vode, a ja sam još uvijek
tako mršava, tako gladna a stakla su tako jako prljava
i moj svijet je iz najkrhkijega stakla:
razbijeno zrcalo sam a njegovi komadići su zvončići uspomena,
ljubljanska magla je moje jedino sunce
i ničega nemam, osim oštrih rubova i tame
koja me velom čuva pred zlim pogledom
i pred nekim dalekim, nedosanjanim plavetnilom.
Link na original: https://www.pesem.si/a/objava/prikaz/127421/nevesta
Čestitke k prevodu, Jur, imenitno, da si se spet podal v prevajalske vode,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!