Prevod dela: Nevesta

Avtor izvirnika: Sara Špelec

Nevjesta

 

Naslonjena na prljavo prozorsko staklo

gledam nekuda daleko u prošlost.

U ušima Schnittke, na stolu djedova slika,

u grudima šahovski sat, na nosu kristalno obzorje

a oko prsta srebrna uspomena na grimizna jutra

koja se izlegu iz morskih usta pa se pijana od soli

utapaju u ogromnim mačjim očima.

 

Proteklo je već toliko vode, a ja sam još uvijek

tako mršava, tako gladna a stakla su tako jako prljava

i moj svijet je iz najkrhkijega stakla:

razbijeno zrcalo sam a njegovi komadići su zvončići uspomena,

ljubljanska magla je moje jedino sunce

i ničega nemam, osim oštrih rubova i tame

koja me velom čuva pred zlim pogledom

i pred nekim dalekim, nedosanjanim plavetnilom.

 

Jure Drljepan (JUR)

Ana Porenta

urednica

Poslano:
14. 01. 2020 ob 18:17

Čestitke k prevodu, Jur, imenitno, da si se spet podal v prevajalske vode,

lp, Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Jure Drljepan (JUR)
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)

Pesmi

  • 11. 01. 2020 ob 22:13
  • Prebrano 493 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 143.9
  • Število ocen: 3

Zastavica