Neću ti stići
prije samoće danas.
Niti sutra neće me
na tvom dovratku biti.
Ti ne samuj
pod krošnjama murvi.
Prevarit će te šumorom
svojih dugorukih grana
i slatkom zemljom
što pod njima zori.
Neću ti stići
prije samoće danas.
Niti sutra neću
na tvom stablu dolistati.
Ti ne zašivaj nebo prstima
i ne pleti kosu
među suho cvijeće.
Ja jesam živa
i tinjam svojim mrakom
u koji ti
sav ozaren ulaziš.
Zato ti neću stići
prije samoće danas
niti i jednog dana
među nama.
Od groba sav,
u moj mrak ulaziš
da bi me ženom rodio
i ime mi sašio od sna.
Poezija koja plijeni i oduzima dah. Pruža užitak koji je nezamjenjiv.
BRAVO, BRAVO, BRAVO!!!
I hvala, hvala i hvala!
Bravo Branka!
Lp,
Ivan
Igorj, Mirko, Ivan, hvala!
Pesem, ki nas povleče med ljube mrtvece in spoznamo, da smo lahko z njimi - na tvoj način ... čestitke,
Ana
Vedno,močna, vedno čarobna, vedno globoko v krvi, predvsem...je tvoja poezija, ljuba Nikita! Draga Branka :). Hvala, da jo lahko berem, zaradi nje sem bogatejša.
Objem,
Majda
Draga moja Majda, nakon tvojih riječi ja sam vrlo, vrlo sretna i one su moja najveća nagrada.
Hvala ti!
Zagrljaj ti šaljem!
Branka
Draga Branka, hvala!jaz sem vesela vsake tvoje besede...v poeziji, komentarjih...
tebi hvala.
Oooooooobjem, čisto ooookrogel, da te z ničemer ne rani :)
Majda
Doista je pravi užitak zaroniti u tvoje pjesme, svijetle mome mraku ...
Srdačan pozdrav!
stvarno čudesno, nikita.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!