Odavno me, moja, napustila muza
Otišla iz pesme, pobegla iz rima
Кo zna gde je sada, koga inspiriše
Da l' je mesto stihom, kite biserima.
Otišla mi muza, ko zna gde iz stiha
Sad se drugom daje, sa drugim uzdiše
Pesme su mi, bez nje, sumorne i hladne
Кo joj mesto mene sad kosu miriše.
Odavno mi muza negde s drugim spava
I nekoga novog poljupcima budi
Na jastuku mekom šapće nežne rime
Dok sve moje pesme umiru od studi.
Eh sranje se događa
Sviđa mi se ritam rime drugog i četvrtog stiha u kitici, te tempo dvanaesterca. Iskreno, rijetko kad pišem rimovano i cijenim svakog pjesnika koji se u tome okuša i uspije.
Ide to tebe, Deda. Big lajk!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dedino Muško (Zoran Jovanović)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!