U godinama mlečnog klanja,
ispod dlana
čuh kako buba plače.
Lud:
u meni se ruše
Beograd, Drezden, Hirošima,
guše Jadovno, gulazi, Sirija.
Tako počinje, pomislih,
u srcu Kain pa trzave mrlje nasred poda,
lud, da, lud,
ali to je odveka:
u ušima huk,
prva smrt i jeziva igra Boga,
pa muk –
vrisak bube i čoveka.
Iz ciklusa „All strings attached?”
urednica
Poslano:
12. 11. 2019 ob 18:59
Spremenjeno:
12. 01. 2020 ob 19:33
In Pilat je izpustil Barabo ... svetopisemske zgodbe, ki se ponavljajo, kot je star svet - in mi lahko to le opazujemo - še najbolj znotraj nas samih, čeprv ščurki pomrejo - čestitke,
Ana
Hvala od srca, Ana. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!