BRANKO

 

Kada je reč izvšila pogubljenje
moj otac je prišao
i nešto je nemo zamolio
tada sam se rodila
sada me Branko gleda u kamenom odelu
kako prolazim i tražim najjaču
i često pita - šta ćeš ti s njom?
šta ću
stvarno
isto što i ti
brzo brzo
on pojača rekvijem za dvoje
ako želiš
odaću ti tajnu
na kraju stiha
u glavi je oroz

Marina Adamović

Ana Porenta

urednica

Poslano:
17. 10. 2019 ob 20:11

Iskati besedo vse življenje, se zatekati k pisatelju (?) iz kamna, govoriti bogat notranji jezik, ki morda nikoli ne pride iz glave ... to vse razmišljam ob branju te tvoje pesmi, čestitke,

lp, Ana

Zastavica

Marina Adamović

Poslano:
22. 10. 2019 ob 21:32

Da, draga Ana, i ja se od osnovne obraćam Branku Miljkoviću - susedu i drugu moga oca nekoliko godina pre smrti. Još uvek prolazim pored njegove biste i odlazim u drugi svet... Sada , opet su se sreli i razgovaraju o...?

lp, Marina :(   

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 13. 10. 2019 ob 02:42
  • Prebrano 427 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 97.8
  • Število ocen: 3

Zastavica