ma divna su ta naša djeca,
toliko draga u svojoj spiki:
"a ja sam velika znaš i brzo
ću puhati četiri svjećice..
jedan...dva...tri...četiriii
i kazuje na prstiće...nemam
ja rođendan prva, moja sestrica
Korina, pa ja, pa moj nono i
onda mama, a ti baba nemaš...
smijem se iako mi i nije do...
pa nastavlja moja mala miškica:
"ja sam vještica i zatvorit ću te
u zatvor...tu budi i ne miči se...
stojim kao kip...neeee...pretvorit
ću te u staklo...prestani se smijati,
naređuje mi, uporna u svom dječjem
naumu, a pokreta kao odrastao čovjek,
sada je mrak, a zašto je mrak...di je
moj veliki mjesec,
crveni je znaš ti baba,
i zvjezdice migaju...ne zovi me sada..
ja moram gledati mjesec...ciao mjesec,
sutra ću te opet doći gledati...šutim samo
i divim se koliko pameti u jednom malom
cvjetiću...kako su napredna ta naša djeca,
onda se zaleti u krilo i pomazi me...puno mi
to znači,
a onda odjednom kao da je nešto
uštipne za guzu slatku:" evo je Doktorica Pliško,
baba to je crtani, šta ti ne znaš, makni se baba
malo na svoj kauč, namjesti se u položaj joge
i bez treptaja bulji u ekran gledajući omiljeni.....