vodo, vodo ubožnice
pobrojih pijesak
koji te pije,
a oko mi preusko
za sav vidik
ispod tvoga dna
u zemljanim košarama
njišu se ljudi
ljepši od moje uspavanke:
blago mrtvima
jer njihova sam majka
u meni se nasite
i bog i rat
jutros je stablo nara
usnulo u svom korijenu
iskljucah mu krvavo zrnovlje,
kad se probudi
slijepo da umre
o, kako su lijepi ljudi
u zemljanim košarama
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!