Marijo iz Magdale ostavi me noćas,
sama ću dalje
korak po korak
koračam iz poetskog mita o ljubavi
o sebi Grešnici
i Pokajnici
*******
Zar će mi se u greh pisati
putevi pustinjskih karavana po meni
I lice Putnika ( zalutalog u moje puste pesme)
kog sam medom divljim pojila
pod mojim šatorom milosrdnice?
*******
Neka mi se sudi,
ako je greh bio biti nekome ljubav
od jedan dan ili jedan poetski san .
Zar da se kajem?
Zar da se odreknem svih svojih poema?
Možda bih i mogla moja Magdaleno
da me je voleo kako nije smeo :
raspela sam sebe da posvetim njega tuđeg
i da mu posvetim hiljadu stihova
suviše sam Ljubav da bih se kajala,
i suviše Žena da ne bih lagala
da jeste što nije
ne sudi Marijo-
nisam ni ja tebi!
Draga Nena, tvoje pesmi me prevzamejo <3
tudi ta, ki jo je prepojil divji med besed.
Lep dan ti želim, Marija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!