Neke stare legende govore o tome
Kako je u repu jedne od kometa sadržana sva mudrost Svemira
Ne verujem previše legendama
Niti se uzdam u kosmičke zakone
Rep komete je možda i protkan istinama i tajnama
Samo ipak je Sunce jedina prava mera života
Odavno sam prestao da hranim pse čuvare
Podivljali su ali nikad nisu postali vukovi
Ni Persefoni ni Arijadni sasvim sigurno
Ne bi pristajalo okruženje u kojem nema podviga sličnih Tezejevim
Svako vreme ima svoje heroje
Koji u njemu vrhunski igraju sopstvene tragedije
***
Za sobom sam ostavio samo mutne sive oblake
I nekakve nejasne i maglovite nagoveštaje kiše
Ono što je ostalo iza mene bilo je minorno
U odnosu na veličinu pustinje u meni
***
Setio sam se kasnije zalazaka u sibirskim tajgama
A oni su najrečitiji od svih zalazaka koje sam video
U svojim najluđim snovima hodao sam beskrajem
Noseći Sunce na ramenima
Odavno sam prestao da hranim pse čuvare
Jer nije više bilo potrebe ni za hranjenjem ni za čuvanjem
Već neko vreme hodam svetom sa suncem koje sam odneo
Jednom
Uoči zalaska
Ili samo jedan trenutak pre svitanja
Pre konačnog buđenja
Fina pesma, Milen. Dopada mi se i kao da pratim nežno ćućorenje na jastuku između dva subjekta jer mi se čini da je pesma nastavak Tatjaninog "Sunce moje" ili odgovor na ovu njenu krasnu, emotivnu pesmu.
Posebno me je oduševilo "Ono što je ostalo iza mene bilo je minorno/U odnosu na veličinu pustinje u meni".
Čestitam, lp
Jagoda
Hvala, Jagoda! Opservacija jeste tačna, samo reverzibilno, moja pesma je podstaknula Tatjanu. Ali to nije ni bitno, jer nas dvoje i jesmo kao jedno.
LP, Milen
Bravo Milen...
Odlična pjesma,
javi se katkada!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!