ta slana kaplja smrti
što s vrha moje dojke
među tvoje prepone je pala,
jesam li to ja
iz tebe po boli uzdignuta
ili je to mrtvo mlijeko
moga nijemog tijela
koje bi pod korijenjem iznova
živo sunce srkati htjelo
leanu, mom bardu
žena, koja doji bol ili bol doji nju
<3
Ufff, strašno dobro!
Pozdrav frende.
Tigrice moja, ja dojim bol. <3
Salke, hvala!
… pesem je in ostaja lepa, draga Nikita in vem, da ti poezija umili bolečino, ki ne pojenja; vsebine se namreč oklepa dejstvo , da čas ublaži bolečino, bolečina pa še vedno boli;
z dobrimi željami,
koni
tako zelo dokončno
zarezano v telo
da se komaj
izvijem v upanje
Smrt je metafizička opsesija Nikitinog pesništva, smrt kao ispunjenje i dovršenje pesničke sudbine. Otud u njenim pesmama poistovećenje pevanja i umiranja. Motiv mrtvog mleka iz nemog/bolnog tela kojim će zadojiti/nahraniti/nadahnuti drugog pesnika, a kako to čini u ovoj pesmi, istovremeno će i nju uzdignuti do "živog sunca" kao pokretača života.
Lepa posveta.
Čestitam,
Jagoda
Poslano:
02. 08. 2019 ob 10:44
Spremenjeno:
02. 08. 2019 ob 10:44
Čestitam ti prijateljice na poeziji.
Pozdrav na more.
Bravo Branka,
u tvome stilu, odlično!
Hrabro naprijed,
pozdrav,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!