Ostali smo polomljeni
skrhani
sami
Majčin poslednji pogled
i tiha molitva
jednom nas je spasao
drugi put
kao bezbroj puta
Izvini
kako to šapnuti
uprkos podivljalom petlu
što sebično hoċe jutro
da je njegov pir
nad glupim kokošima
Još jednom da ti kažem...
Opet mi je hladno
samoċa bridi međ' jastucima
selo se uċutalo
pred rat
A nas su ubile duboke tišine
kao hrastovi se uċutkujemo
pred oluju
pred bolestima
od sopstvenih inata
i žrtava
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!