NOKTURNO...

Kada ljubav klone u neke tamne rupe
Kada misli pokidaju skrivene snove
Ti dodirneš te nedoumice otežale i glupe
Udahneš čežnje, što snatrenje se zove,

 

Mislima obojiš nebesku plavu
Prstima raspleteš uzdahe daleke
Podigneš, tugom oprhvanu glavu
Pogledom izljubiš oči, orošene i meke,

 

Od vazduha, život u grudima stvoriš
Pružiš ruku da uzbereš zvezdanu magiju
Kao potok kroz telo mi žuboriš
Otvaraš sva vrata po kojima mi nemiri biju,

 

Maestralno koračaš svim stazama mojim
Udevaš mi nadu u svaki korak
Činiš da u radosti se budim i postojim
Dok ti sa usana ispijam usnuli dašak,

 

Nokturno s mesečinom uspavanku pleše
Jeca noć u krošnjama, sa vetrom pravi plan
Sada smo tu Mi, kao dve zagrljene breze
Utačemo se u srca, dok nam zbilja ljubi san

Malaino

Komentiranje je zaprto!

Malaino
Napisal/a: Malaino

Pesmi

  • 29. 07. 2019 ob 19:57
  • Prebrano 332 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 135.25
  • Število ocen: 6

Zastavica