Zasadit ću u našem vrtu
malen, nježan nezaboravak
cvjetova boje modroga neba,
boje mojih ne presahnulih suza.
Strah me tvog pogleda
u kojemu se žute narcisi
i nova Ljubav nad ljubavima.
U tvojim očima više ne vidim
mlado i plaho jelenče
već izgladnjelog vuka
koji se gosti nevinim jaganjcem.
A tvoja kosa, što je nekad mirisala
na grozd ljubičastog jorgovana,
sada miriše na cvijet divljeg oraha.
Vrtom edenskim
prolaze nepoznate djevojke
okićene tvojim šaronskim cvjetovima,
ali u njemu nema potočnica
i ne suze plavetni cvjetići
što mirišu na vječni spomen.
To kar se v tvoji poeziji dogaja
ta razigrana večna nežnost
ki povzdiguje čvrstost misli
in tvoj um se zato nikdar ne skloni.
Znaš ti znaš, Poetesa Katica, lepo zaposliti, odpirati čute, da zajamejo ta vonj "azurnih cvetov poezije" :-)
Prijetno nedeljo ti želim,
Sašo
Zahvaljujem, Tomi, na lijepom komentaru i pažnji.
Lijep pozdrav,
Katica
Taj miris poljskog cveća dopire daleko, draga Katice! Kao što nas pesma dodiruje, nežno i setno, poput nezaboravka - čvrsto stisnutog u šaci, ne bi li nas, makar nakratko, vratio u neke lepše dane. Čestitam,
lp
Jagoda
Razveselila si me svojim komentarom i podcrtavanjem, draga Jagodo. Zahvaljujem ti od srca.
LP!
Katica
Bravo Katice, i čestitke na podčrtanki!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!