PUSTOŠ I SJAJ
Odmoriti se pokušavam
kao da mi kaže glas
nekog proljeća
u ulici koju pamtim
u sjaju procvalih čempresa
među zapuštenim grobovima
u nespokojnim očima
ostalim u librima
požutjelim kao davni
snjegovi u bajkama
Teže li sve oscilacije
zadnjem odmoru
kao da me pita Strašno-Kružno
vrtloženje žudnje
hladnoga mjeseca što raste
iz lažnog zemnog bezbrižja
i plamti u cvijetu bez boja
iz žila zemlje začet
dok grli kostur što
nedorečeno projicira glas
nekog proljeća u ulici
koju pamtim
možda stoga što nikada
neću znati ima li Nestanka
ima li ikada Kraja
sjaju pustoši na kojem se
odmoriti pokušavam
Požutjeli libri, požutjeli snjegovi bajka - ne može se na njima odmoriti... Divni stihovi.
Hvala, Sara, na iznesenom misljenju. Svaki put me obraduje.
Mada je tvoja pesma u celini posebna i duboka, izdvojiću sledeće stihove :
"Teže li sve oscilacije
zadnjem odmoru
kao da me pita Strašno-Kružno
vrtloženje žudnje"
Sjajno!!!!
Lp Milena
Hvala, Milena, na pažnji i vremenu koje si za mene izdvojila.
lpm
Dva opozitna osećanja - pustoši i sjaja - kontemplacijom sjedinjena u jedno: pustoš sjaja, u melanholična sećanja na jedno (ili više?) proleća... čestitam.
lp
Jagoda
Jagoda, zasluživši čestitke i podcrtavanje pjesme mogu se samo zahvaliti uz srdačan pozdrav.
Čestitam ti Mirko dragi. Lijepo te čitati.
Živio mi prijatelju!
Pozdrav u Sarajevo.
Hvala, Salke.
Vidimo se u SA!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 07. 07. 2019 ob 22:54
- Prebrano 500 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 227.8
- Število ocen: 11