(Sen Pol de Vans, juni 2019)
kasnojunski sumrak bubri
ivicama sela na brdu, pa ga lepljivi
vetar provanse rasprši uglačanim
ulicama, u kojima se s mukom
mimoilazim sa sopstvenim dahom,
gde vidim iza svakog ugla
tvoje krotko lice u izmaglici,
zaokružujući trudni mozaik
savršenstva, sa izlomljenim vrhom
bodeža crkve, neustrašivo zarivenim
u pitomi oblak što je zalutao
u predvečernju elegiju
sen pola de vansa
Draga Jagoda, zaokružila si mi svojim prelijepim stihovima savršenstvo današnjeg dana.
Lp,
Katica
Drago mi....hvala na komentaru, draga Katice :)
lp
Jagoda
Pesem bi tudi brez geografske nanašalnosti v bralcu zbudila podobe pokrajin, ampak s tem nas samo še bolj mika iti tja, čeprav bomo komaj lovili svoj dih, doživeti na lastni koži ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana.
Inspiracija za pesmu je jasna. Uz mali dodatak, možda će nekog zanimati, za naslov. U ovom čarobnom mestašcu je grob Mark Šagala, koji sam, dakako, obišla. Jednostavan, skroman. Prvo što me iznenadilo je bilo to, što je (osim cveća, naravno) bio prekriven kamenčićima. Pitala sam se zašto? Onda mi je sinulo: kamenčići su pritiskali nadgrobnu ploču. Neko je prvi spustio kamenčić da veliki slikar i maštar ne poleti, opet...Mada, sigurna sam da njegova duša i sad luta ovim brdašcem i poljima Provanse.
Imenitno, hvala ti tudi za to podrobnost, ki je nezanemarljiva pri ustvarjanju te pesmi, zdaj jo beremo še drugače,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!