kad te ona koju čekaš u kafiću pola sata upita
„kaj će ti kokta
kaj si nisi spila kapučinija“
onda te žigne od primozga prema ušima
i krene još jedna lezija u mozgu
jer pomisliš da je
došljak pogriješio stol ili
neki turist koji je tvoj jezik učio iz knjige za početnike ili
žena govori neki bantu jezik swahili
ili čak izvorni indoeuropski
(a gdje li ga nađe)
jer nešto ipak razumiješ
a to s koktom
pa ne diraj mi u koktu
ni na swahiliju ni na indoeuropskom
dobro
jer kokta su bijele plastične sandale
s prekriženim remenčićima
u trećem osnovne
upoznavanje s duhanskim dimom niške morave
u Jelinoj krčmi u Međimurju zadnja pošta Donji Kraljevec
dok u uglu sjediš za nesigurnim aluminijskim stolom
bez stolnjaka
i tapkaš bosim nogama po crnom nauljenom drvenom podu
čekajući oca koji, evo sad će, pije za šankom
kokta je dom petnaestgodišnjakinji
nakon coca-cole i sinalca
poslije pranja suđa u Njemačkoj za ljetnog raspusta
kokta je mladost umornoj starosti
nad kojom nebo je smrknuto
i za podnevne jare
i zato gospođo
odlazite od mog stola
i što vas briga
za moju koktu
Hvala Deane, ugodan ti dan :)
Trebalo je jednim polukružnim udarcem načeti pjesnički kozmos da bi iscurile Vrijedne-Kapi-Riječi i iznikla poezija koju volim. Sad je čitam, zalijevam i čitam, draga Sara.
Da, uvod je malo neobičan pa izgleda kao da je pjesma spojena od dviju, i dviju tema... Ali baš to što kažeš - taj trenutak kad te nešto nagazi, kao neki oštar ubod, rez, to nešto divlje probudi - riječi same izviru. Hvala ti Mirko.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!