Ljetna nedjeljna popodneva
u socijalističkom stanu
u socijalističkoj zgradi
bila su rezervirana
za zvukove zveckanja
iz drugih socijalističkih stanova
oblijepljenih socijalističkim tapetama
gdje su domaćice
neurednih zapuštenih frizura
prale posuđe nakon jela
odjevene u socijalističke ljetne
kućne haljine bez rukava
koje su proizvodile radnice
u socijalističkim tekstilnim gigantima
u trećim i četvrtim smjenama
u mislima na mladog inženjera
koji se crvenio pred njihovim
pogledima i obnaženim grudima
dok si vani mogao tek čuti
krik galeba iznad dalekog mora
kao frekvenciju
goropadne slobode
(nostalgični smo samo
za mladošću svojom
rekao bi
Mojmir).
Da, TOZD, temeljna organizacija združenega dela.
Prvo, pa Duško! A i, danas je nedelja...
(Mala šala na sopstveni račun, naravno! Nadam se da mi Duško neće zameriti, kao ni ostali autori)
Pesma u punom sjaju, stila prepoznatljivog kod ovog autora - red zbilje, red šale - koji ređa slike svakodnevnice, s naglaskom na socijalističku stvarnost iza nas, slike utonule u nedeljnu letargiju koje remeti samo krik galeba. Taj krik daje potrebnu ravnotežu ali i dinamiku, posebno ističući da balans donosi upravo ta ptica, kao simbol slobode i nesputanosti. Čestitam,
Jagoda
Hvala na podčrtanki draga Jagoda, od srca. Želim ti sreću i puno dobre poezije !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!