NADA
Nikad je nisam vidjela
Pričali su kako se molila
oslonjena na kamen njegova djetinjstva
Iz njene molitve ječale su jame
isplakanih očiju, šumorio jablan
sablasno kao zanos ratnog pokliča
kao smrtni škrgut dugih zima
Nikad joj nije stiglo njegovo pismo
pričali su, a u sijede joj se kose
uplelo gorje. U tišini bdijenja
vjerovala je da sin će se jednom
vratiti obali njenih potrošenih godina
da će u kasni sat koračati
preko groblja topova, procvao
u bezdnima krvavih kiša i žrvnja
mrtvih proljeća
Nikad je nisam vidjela
dok je čekala da se svi ratovi
sve tuge i gladi, sve vojske i čežnje
sliju u kip slobode i srastu s vidikom
i znamenom ljubavi
dok je čekala da sa suncem svane
njegova razbarušena kosa
onako kako je nekoć nicala njena radost
na svim obzorjima svijeta
Čitam već peti put ovu tvoju pesmu... I ostajem bez reči - impresionirana.
Lp Milena
Hvala ti na toj pažnji, zainteresiranosti i komentaru.
Lp,
Mirko
Teška, ali jbga ne bira pesnik temu, no tema pesnika. ;-)
Ne bih ti bio u koži.
Srdačan pozdrav,
Dean
Vjeruj - ni ja sam u svojoj koži često ne bih želio biti. Razumijem te, a i slažem se: TEMA BIRA (dame biraju).
Srdačan pozdrav.
Živio!
Ovo se zove poezija. Moj naklon.
Lp, Sandra
Čast mi je, Sandra. Dobro znam što govorim.
Srdačan pozdrav i ugodan dan !
mp
Kako ne ob-upati v temnih vojnih časih, kaj še ostane (razen nagona po preživetju), da bi prenesli to temačnost ... čestitke,
Ana
Radujem se prijevodu i podcrtavanju pjesme. Srdačno pozdravljam Anu i uredništvo i zahvaljujem se.
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 30. 06. 2019 ob 09:38
- Prebrano 650 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 301.16
- Število ocen: 18