
Pljusak je tukao sanduk.
Ne znam zašto, ali upravo se sjetih
porculanskih figura djevojaka
s kišobranima, onih što si mi ih donio
sa još jednog pohoda na neprijateljske igračke.
Lica oko mene
dobila su boju gline iz jame,
u kojoj će ti tijelo biti hrana travi
što je cokulom nisi stigao zgaziti.
Zvuci narikače stapaju se sa zahrđalom trubom.
Oduvijek mi je bilo smiješno
naručeno plakati,
pokušavam suzdržati kikot.
Sve je prljavo, zemlja smrdi na raskopan mrak,
u pozadini djeca se smiju krezubom starcu
što jedva nosi ordenje
na šinjelu iz (pret)prošlog rata,
a ja ne prestajem razmišljati o tome
da će mi kiša uništiti crne cipele –
još jedan poklon od tebe.
Pljusak je tukao sanduk,
a na vijestima su rekli da će biti
sunčan dan.
Hvala, Sandra, za izuzetno pjesničko djelo!
lpm
Hvala najljepša, Mirko.
Srdačan pozdrav...
Optimizem, ki se prikrade v pesem, samo še zveča tragiko vdove in poudarja nesmiselnosti vojn ... čestitke,
Ana
Ana, najljepša hvala. Hvala uredništvu.
Srdačan pozdrav,
Sandra
Sandra, izvoli še prevod:
https://www.pesem.si/a/objava/prikaz/140509/cevlji_ciklus_quotiz_dnevnika_vojne_vdovequot
Severni pozdrav,
Marko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!