nezaborav
pred tobom već stoti put
pamćenjem bez misli
bdije staza
kao hladna zvijezda
kao trsje smrzlo
za čim li – za ljepotom
ili tugom zasuzi oko
u dnu tvome
sa pticom neznanom vjerno
pustim glas
blijed
kao mirno more
nad brodovljem potonulim
nad šutljivim sidrima
koji bole
kao neispisani listovi gorja
kao polja bez mirisa
kao urne živih pod zvijezdama
pred tobom već odavno zgasli
kao tla izgubljena
preziremo li bol
radi dalekih sretnih bonaca
što nam srca okoštala
naseliše
u nijemi čas
ili se ljuljamo s valovljem
drhtavi kao list
koji izbija
i dubi ranu
Blace, 9. lipnja 2019.
Sudbina ove pjesme u njenom je naslovu. Ona je uistinu nezaboravna!
Ovako piše pjesnik kojem ljudskost nije posrnula pred brazgotinama bitka. Ožiljke si, Mirko, ti odavno preživio.
..."kao urne živih pod zvijezdama"...
Slika koja raspamećuje, jedan od najtragičnijih i najpamtljivijih motiva tvoje poezije, te sam sinonim za poeziju geneze.
Mirko, vrhunski, inteligentan i nenadmašiv rad iz zapisa tvojih dana!
777 puta BRAVO!!!!!!!
Hvala ti najljepše na komentaru, draga Nikita !
Za vsem, kar je izgubljeno, v bolečini izgubljamo glas, obrise, pot, le spomin se tisočerno vrača ... čestitke k lirični in ganljivi pesmi,
lp, Ana
Ana, hvala na podcrtavanju pjesme.
Lijep pozdrav !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 12. 06. 2019 ob 16:09
- Prebrano 530 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 134.5
- Število ocen: 9