nezaborav

 

 

pred tobom već stoti put
pamćenjem bez misli
bdije staza
kao hladna zvijezda
kao trsje smrzlo


za čim li – za ljepotom
ili tugom zasuzi oko
u dnu tvome


sa pticom neznanom vjerno

pustim glas
blijed
kao mirno more
nad brodovljem potonulim
nad šutljivim sidrima
koji bole
kao neispisani listovi gorja
kao polja bez mirisa
kao urne živih pod zvijezdama


pred tobom već odavno zgasli
kao tla izgubljena
preziremo li bol
radi dalekih sretnih bonaca
što nam srca okoštala
naseliše
u nijemi čas
ili se ljuljamo s valovljem
drhtavi kao list
koji izbija
i dubi ranu

 

            Blace, 9. lipnja 2019.

mirkopopovic

nikita

Poslano:
14. 06. 2019 ob 17:41

Sudbina ove pjesme u njenom je naslovu. Ona je uistinu nezaboravna!

Ovako piše pjesnik kojem ljudskost nije posrnula pred brazgotinama bitka. Ožiljke si, Mirko, ti odavno preživio.

..."kao urne živih pod zvijezdama"...


Slika koja raspamećuje, jedan od najtragičnijih i najpamtljivijih motiva tvoje poezije, te sam sinonim za poeziju geneze.

Mirko, vrhunski, inteligentan i nenadmašiv rad iz zapisa tvojih dana!

777 puta BRAVO!!!!!!!

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
17. 06. 2019 ob 10:06

Hvala ti najljepše na komentaru, draga Nikita !

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
19. 06. 2019 ob 20:09

Za vsem, kar je izgubljeno, v bolečini izgubljamo glas, obrise, pot, le spomin se tisočerno vrača ... čestitke k lirični in ganljivi pesmi,

lp, Ana

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
20. 06. 2019 ob 13:24

Ana, hvala na podcrtavanju pjesme.

Lijep pozdrav !

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

mirkopopovic
Napisal/a: mirkopopovic

Pesmi

  • 12. 06. 2019 ob 16:09
  • Prebrano 145 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica