U DNU JESENI
Svunoć
ne otvaraš oči
ali zvuk potpetica
ti širom rastvara prozor
potom nestaje
kao breze što u duljinu
nepomičnost drvoreda odvlače
Pomisliš da prema snu
nečija sreća kopni
ili lutaju pejzaži
i tramvaji tonu za nigdje
a možda je i grad umoran
od stranputica
od jalovih solilokvija
od nesuvislog šaputanja
vjetra i snatrenja iza milijun
odškrinutih vrata
Svunoć
ne otvaraš oči
da te lišće ne pregazi
jer u časima tame vjeruješ
kako ništa nije prošlo
od varljive i tužne ljepote
od istoka, od zapada
od sjevera, od juga
i da jutro dolazi
kao snjegovi iz daljina
kao prosinac
nježnih godina
preseźna otoźnost, ki veje iz davnih hrepenenj, ponovno vzniklih na robu sanjskih poljan
Hvala, igorj, na posjeti i komentaru.
Pozdrav tebi:)
Mudrost moćno pruža ruke krož nježno šaputanje poput lahora.
Izvrsno prijatelju, moćno i bogato.
Veliki pozdrav Mirko.
Saša
Hvala ti, salke, što navratiš i ostaviš komentar i dojmove i onda kad gotovo i nemaš za to vremena.
Živio mi, prijatelju !
Ova pjesma otvara sva tvoja poetska vrata, tako da mi možemo ući i uživati, barem nakratko... barem nakratko...
Hvala, Lean, na komentaru koji je zapravo poticaj i pažnja.
Otožna pesem, ki priklicuje sanje, v katerih se vse znova odvije, na drugačen način in z drugimi poudarki ... čestitke,
Ana
Čestitam od srca, Mirko!
Lp,
Katica
Hvala, Ana, za podcrtavanje pjesme ! Ugodna noć.
Čestitam ti na jako vrijednoj poeziji Mirko.
Veliki pozdrav prijatelju i ugodan dan.
Saša
Hvala Saša.
Živio!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 12. 05. 2019 ob 15:05
- Prebrano 616 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 275.8
- Število ocen: 16