Sunce polako zalazi

Merdevine stare
na stene naslonjene,
drvo suvo, raspuknuto, ekseri zarđali...

Ma ajde,
nisam ni ja baš najmlađi
da bi se hvaliti mogao...

Sidim ti ja tako i gledam u daljinu
kako sunce polako zalazi
i nestaje negde u dubini mora
da bi novi dan budio negde...
da baš tamo, odakle ti ja dolazim.

"I kao da u mislima mojim čujem
pivca onog dosadnog od komšije
kako na tarabi kukuriče
kako me iz snova mojih budi...
a ja… ja ga psujem na sav glas.

I kao da vidim sebe
kako u bircusu za astalom sedim
a predamnom prazna čaša,
a virujte mi sigurno sam žedan bio"…

I onda kao da me je grom trofio…

Sitih se onoga dana
kad sam dobio tužnu poruku...
palim sveću
i nemo posmatram
kako se plamen sveće samnom poigrava,
nervozno pleše
a ja… osećaj imam kao da hoće
da razgovara samnom
a ja… samo šutim,
bogami šutim i ništa ne odgovaram.

Korponai Ivan

Katica Badovinac

Poslano:
06. 05. 2019 ob 19:11

Ivane, odlična pjesma. Život piše stihove,  a za šutnju kažu "šutnja je zlato", treba znati i šutjeti.

Lp!
Katica

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Korponai Ivan
Napisal/a: Korponai Ivan

Pesmi

  • 06. 05. 2019 ob 17:28
  • Prebrano 460 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 97.5
  • Število ocen: 3

Zastavica