Merdevine stare
na stene naslonjene,
drvo suvo, raspuknuto, ekseri zarđali...
Ma ajde,
nisam ni ja baš najmlađi
da bi se hvaliti mogao...
Sidim ti ja tako i gledam u daljinu
kako sunce polako zalazi
i nestaje negde u dubini mora
da bi novi dan budio negde...
da baš tamo, odakle ti ja dolazim.
"I kao da u mislima mojim čujem
pivca onog dosadnog od komšije
kako na tarabi kukuriče
kako me iz snova mojih budi...
a ja… ja ga psujem na sav glas.
I kao da vidim sebe
kako u bircusu za astalom sedim
a predamnom prazna čaša,
a virujte mi sigurno sam žedan bio"…
I onda kao da me je grom trofio…
Sitih se onoga dana
kad sam dobio tužnu poruku...
palim sveću
i nemo posmatram
kako se plamen sveće samnom poigrava,
nervozno pleše
a ja… osećaj imam kao da hoće
da razgovara samnom
a ja… samo šutim,
bogami šutim i ništa ne odgovaram.
Ivane, odlična pjesma. Život piše stihove, a za šutnju kažu "šutnja je zlato", treba znati i šutjeti.
Lp!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Korponai Ivan
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!