Sve što se zbiva iznutra
ne nalazi uvijek puta
prema van
skutri se uz kožu
zakukulji u oku
ukorijeni u jezik
da tamo čami i čeka
kao zatočena u ponoru rijeka
dijamant u srcu planine
trag zlata u žili svijeta
na jednu riječ
misao il' dah svet
kao prvi osmijeh
samilosni oprost
što raskiva
duše zaleđene jek
i eto nas opet
gdje smo ono što jesmo
i izvan i iznutra
divlja voda i vatra
zagrljeni u sutonu
gaseć se i paleć
jedno u drugom
do bisernog jutra.
Ovakve pesme daju nadu za budućnost Poezije...
Lp, Milen
Čista i uzvišena Poezija!
"i eto nas opet
gdje smo ono što jesmo
i izvan i iznutra
divlja voda i vatra
zagrljeni u sutonu
gaseć se i paleć
jedno u drugom
do bisernog jutra."
Lp!
Katica
Ritem približevanja, ki se prelije v kroženje - lepa ljubezenska pesem, ki se zdi kot priklicevanje lepote - čestitke,
Ana
Čestitam, dragi Duško.
Opuštenu večer ti želim,
Katica
Hvala na lijepim riječima Milen, Katica i Ana, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!