MONOGRAM
Sakrij me
ispred ovog svijeta
u noć
u mahovinu
da pišemo
neznabožne sonete
o djetinjstvu
i plačemo rosu
na zvjerkave
zelene oči
zbog daljine
u kojoj
sjevernjača spava
sakrij me
ispod šume
simbola i znakova
sakrij me
pred svijetom
u svoje meke ruke
koje nikoga
ne ostavljaju
pred prijetećom prazninom
gluhog sna
gdje omamljen i osamljen
i najveći je od nas
sakrij me
od svijeta
u svilu niti
rašivene
za zaborav.
Briljantna poezija ! Svaka pohvala ne doseže do ovih poetskih vrhova !
lpm
Hvala maestro Mirko !
lp iz Zagreba,
Duško
Ja se opet vraćam na trag Tihe otmice neba, jer ovu ti pjesmu stavljam bok uz bok s njom. Nevjerojatno dobra poezija. Te tvoje dvije pjesme su mi antologijske, uz jednu koju si napisao svojoj majci, a koja je pak u ravnini s onom Tadijanovićevom na istu temu.
Tvoja poezija je prelijepa i uvijek te rado čitam. Ti si Vječan.
Lepa ljubezensko bivanjska pesem, ki jo žlahtni simbolika ... čestitke,
Ana
Hvala svima od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 04. 05. 2019 ob 19:35
- Prebrano 640 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 354.6
- Število ocen: 17