baš sada
neko dijete baulja noću samo
i njegove zvijezde očiju tonu u blatu
baš sada
nečije drhtave artritične ruke stežu jeftin poplun
jedini prijatelj usamljenosti
baš sada
milijuni ljudi
množe se bez ljubavi
baš sada
umiru mnogi
koji se još nisu rodili
baš sada
svemir se smije tvojoj planeti
i njedri milijune novih zvijezda i mrakova
baš sada
a ti ne osjećaš ništa
Samo pjesnik(e)inje bole takve provalije ljudske.
...Do neprebola umiješ dovesti čula.
...Svake hvale vrijedno poetsko djelo, saraivor.
Hvala Mirko... Lakše se izražavam pjesmom nego kad treba napisati ili reći nešto svakodnevno... Hvala ti.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!