Možda će neko u jesen zrelu
i sanjati snove umesto nas,
želeti svadbu, halјinu belu
i na istom mostu u pozni čas.
Šetati parkom, ulicom dugom
i zalјublјen pogled deliti čest,
krasiti osmeh nebeskom dugom
noseći u kosi radosti vest.
Grejati ruke mladosti njene
darivati poklon, ubrati cvet,
osetit dodir nežnosti žene
koračat s nadom u bolјi svet.
Širiti krila ko nebom ptica
imati zanosne mladosti let,
u cvetnom polјu od lјubičica
sanjati igru leptira pet.
Nositi prsluk satkan od snova
želeti bujnu svu raskoš njenu,
gaiti miris lјubavnog zova
zalјublјen biti u jednu ženu.
Beograd,
09. 04. 2019. god. 11:32 čas.
Autor: Goran Vitić
Lepa, romantična pesem, ki se ji v zadnji kitici sicer malo prelomi ritem, a je kot celota vseeno ubrana. Lp M
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Goran Vitić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!