Gledamo se šutke, znamo, nije prvi put,
kao da smo se već negdje sreli. Déjà vu!
Sjećam se tih divljih konja u tvojim očima
koji galopiraju pored strijela zelenih agava
dok izblijedjeli Mjesec na nebu se gubi
kroz koridore zablista svjetlost,
svjetlost jača i od sjajna zlata.
Žarki ognjevi rasporedili se
u pravilnim titrajućim obručima
zuba vremena što sahranio je šutnju.
Tvoj glas, poput pjesme velike planine,
jekom se odbija od vapnenastih litica
iz kojih nas promatraju nepomične oči
ispunjene krvlju i pomiješane suzama.
Trepere sjene zrelih naranča
s kopna blagi burin piri
miriše ti kosa na vino i crveni jaspis,
a u tebi snaga koja sve pomjera
riječima što umiru s jučer,
kako bi se s jutrom iznova rodile.
Da, da, Poetesa Katica, vredno se je sprehajati med tvojimi pomenljivimi, liričnimi stihi. Napoje čute ti požirki tvoje lepe poezije ...
Prijeten dan ti želim,
Sašo
U ovoj kompoziciji su pomiješane slike urbanog i arhaičnog. … i to odlično. Bravo K.
Dragi dečki, Mirko i Leane - od srca vam zahvaljujem na čitanjima i komentiranjima.
Obojici želim vedru večer!
Katica ☺☺
Uuuu, moćno do neba.
Bravo Katica, uživao u tvojoj liriki.
Pozz u Zagreb
Salke
Veseli me Salke i zahvaljujem ti na pažnji.
LP!
Katica
Izvrsno Katice!
LPI
Hvala, Ivane!
Lp. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!