to je onaj čudesni gram koji
pohode pjesme
i preobraze ga čarolijom
koji se purpurom širi
dok čitavu osobu ne prožme
i onda poput žaruljica božićne jelke
svjetluca bajkom

pored svih naučenih obrazaca i pravila samozaštite
usvojene verbalne grubosti poznatih fraza
ironiziranja osjećaja
stih se uvlači neprimjetno
kopni sve utvrde
lance pretvara u spone 
a sarkazam se uvlači u mišju rupu

za to mjesto 
za tu točku
za taj gram
čovjeka
pišem