iz njegove glave izlaze zmije
tijela lelujaju
glatka i sjajna
palucaju cvjetovi
ljepotom plijene
mirisom omamljuju
primiti ih ne možeš kao ni ljepotu ni miris
njihov pelud na tučak sjeda
ugnijezdi pjesme
a kad se rovovski ukopa
nema više natrag
tu bubri i raste
pa se pakira u
male trbušaste posude od pečene gline
kao svaki lijek
da traje
Saravior izvrsna kompozicija, sviđa mi se jako.
Slavice, ovo je uistinu izuzetno!
Pesem je zdravilna ... enkrat smo na uredništvu rekli, da bi morali predpisati 3 prebrane pesmi na dan, da se tudi naše duše okrepijo ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!