Ne prolazim više pored „Džamije“
da ne čujem žalobno jecanje,
po kolonadama bijelih stupova
kaplju plavetne suze Lune.

Bijesni psi od čelika
izgrizli stabla magnolija
utihnule sve okolne ulice
jer nesta ružičastih cvjetova.

Ostala tek pusta tratina
srebrnom rosom zalivena
vlati plaču za granama
i njihovim razigranim sjenama.

Umrle rascvjetane magnolije
povjetarac sjetno oplakuje,
a jedna grlica svoju tugu gasi
na vrelim kamenim kockama.

Katica Badovinac