Ne uzdaj se
u uzde nebeske
a ni u zemaljske
kad krene ganuće
u prsima
(da te žiga
da te žeže)
da ćeš moći suspregnuti
muziku duše svoje
tu igru nesvjestice i nesna
gdje glazba se
od tijela čovječja razdvaja
ter putuje takova
preko svake smrti
i svega života
kroza beskraje
ljepote neviđene
oku nevidljive
suhom i isuviše prostom
da nas razumije
mila
tek nasloni se
na ono što ćutiš
da jesi
i zapjevaj grlom od ljubavi
"još sam tu i ostat ću"
kao melodiju jedne
božanski nezaboravne budućnosti.

Duško Babić