ZAMKE ODRASTANJA
Kad ga posve razoruža praznorukost
on se kao programiran budi
naramci sna mu se rasprskuju
iz zagrljaja, iz vidnoga polja
svi, osim jednog s kojim
prema zakonima neznanim
krene stazom…
– kojom svaku noć prolaze
moji mrtvi roditelji, plačno
i fantazirajući istakne Lucija
i zagleda se u svoju plastičnu Evu
možda se prisjeća dana kad ju je
dobila za rođendan
– Nikada ih nisam sreo – smiješi se
djevojčici pripisujući njene riječi slici
nedovoljnom preciznošću izoštrenom
na puteljku prema nebeskom ponoru
Kad ga posve razoruža praznorukost
iz snohvatica ga trgnu
crte Lucijina lica. Zar je
tako brzo odrasla?
pita se pogledom oblikujući
joj stas, nemir u pramenovima kose
i profil okrenut pulsiranju kozmosa
ne pitajući se pritom zašto je nemoćan
da potisne suzu koja ga budi
mirnim sjajem na obrazu
niti čezne li ona za nečim
dok crta glasove zvijezda iz djetinjstva
Ovako se piše, od Vas se uči.Izvrsno!
Respect...
Srećko, Mile, hvala lijepa !
Ova pjesma u prozi obiluje snažnim osjećajima i nježnim metaforama uramljenim u sliku predivnih poetskih boja.
Lean, lijepo i potrebno je čuti tvoje mišljenje.
Hvala ti !!!
Prelijepa i moćna pjesma, Mirko!
Lp,
Katica
Drag mi je tvoj komentar, Katice.
lp,
mirko
Pesem, ki se kot toliko drugih tvojih, nahaja med budnostjo in snom, med spomini in resničnostjo, deluje kot magični realizem, ki pa ima moč ohraniti (in celo razviti) sanjska bitja v svetu sanjalca, da postanejo spremenjena in tako povsem resnična ... čestitke,
Ana
Vidim tvoje vrhunsko djelo poezije. Čestitam ti prijatelju na podcrtanoj poeziji.
Veliki pozdrav prijatelju.
Hvala, Ana!
Želim Ti lijep i uspješan dan...
Hvala ti, Salke, na svim tim komplimentima.
Srdačan pozdrav iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 16. 02. 2019 ob 17:37
- Prebrano 682 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 178.4
- Število ocen: 15