Stari Latini
govorili su u uzrečicama
mladi Latini
utopili su se u brzacima
(dio govora
dugo pripremanog
za masovnu komemoraciju
svih onih
koji su bili ja
ali sam
u međuvremenu
ugazio u brzak
i sam)
vrijeme protiče
tek u mislima
a ti ostaješ ukopana
na mjestu
za počasti spremna
lice ti je glatko
bez izraza
ljubav držiš riječju
odviše teškom
da je smiješ
ubosti u srce
za san
(nedostaje u njoj
simetrije
da bi je pamtila
dok se smiješ)
i Latini su ostali
na kraju
bez domovine
za srce
nisu našli
sentencu.
Latinščina je jezik, ki se ga več ne govori ... in tudi zaradi tega ima pesem o lastnem občutju nezmožnosti izreči (srce) posebno čarobnost, čestitke,
Ana
Hvala Lean i Ana, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!