februar se meškolji
u mečkinoj rupi cveta,
dan otežao odsjajom reči
ljudi gamižu kao gusenice;
na pijaci šarenilo od bede-
gde da odem nepozvan ?
pred bušnim džepovima
zatvorenim izlozima želja;
kao razmaženo derište u pesku,
tražim svoju plišanu lutku-
da je pustim daleko u svet,
izlaskom na videlo dan se uvukao;
kroz neprebolni mrak bezdana,
što zvižduće vetru, na sav glas!
Stanje duha izvrsno "obrađeno" stihovima. Dokolica nimalo strana...ljudskim čeznućima, nemiru, potrebi za širinama i osmislenim trenucima.
Odlična!!!!
hvala na ubedjenju, ali stanje duha govorim emocijama.da to je to!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!