Noćas je nebo puno oblaka
koji zaklanjaju zvijezde
i mjesec pun
ali kiša ne pada
Liježem s osjećajem daljine
oblikujem jastuk u tvom liku
koji miriše na čežnju
jer nisi ovdje kraj mene
i ruke su mi prazne i same
Nedostaju mi otkucaji tvoga srca
kao dobre stare pjesme
koje griju dušu
kad se zapjevaju
u noći kao što je ova
Ovo je pjesma za tvoje oči
koje prosipaju sjaj
po mojoj samoći
dok brinem o nekim bezveznim stvarima
one me čuvaju od tuge
i kad je nebo puno oblaka
na njihovim obalama
moja duša se rađa
Ufff, moćno lirski. Nježno najnježnije.
Naklon veliki Sumiko.
Sjajno, PJESNIČE!
Baš me dotakla Sumiko.
Pozdrav,
Vesna
Baš me dotakla Sumiko.
Pozdrav,
Vesna
Uvek toplo i nežno...
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!