Deca igraju se života dok prave se mrtva
(hiljadu neprežaljenih cvetova u dahu im)
a kasnije, kada živ je čas, od prekratkih
pantalona, sukanja i vatri poveze kroje
mladuncima za oči
(hiljadu zaboravljenih cvetova umrlo im)
i ne kažu (nikad, nikad) da u trenu strašnom
div koji leži više ne ustaje.
uvek neobicna kompozicija pesme, igra reci na svoj nacin.dosta impresivno!
Hvala, Srećko.
Močan dotik, globok odtis! Bravo!
Lp, Jošt Š.
Hvala ti od srca, prijatelju, Jošt Š.
Lp
Odraščanje, v katerem se izgublja igrivost - strahovi postanejo strašni (in neuničljivi) ... čestitke,
Ana
Hvala od srca, Ana. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!