Oktobar se obmotava.
Noć zamirisa maglom.
Vetrom lete
prekrivači suvog lišća.
Dim mi zamagli lice
poput mesečeve pare.
Napetost viša od Kineskog zida,
a samo želim putovati
kroz moralni pejzaž.
Prolazim kroz dolinu
senki smrti.
Zamka sumnje.
Putujući do Nebeskog grada
srečem ljude -
Vašar taštine. Pun nade,
Ponor očaja, Sebičnjak...
Šine ječe, a vagoni
posmatraju tugu
u mojim očima.
Hvala Lean .Lp
Žalobno potovanje, v katerem se razkrivajo človeške napake, ki jih kar naprej lahko vidimo (tudi pri sebi) ... čestitke,
Ana
Hvala Ana. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!