U zaboravu kamena
postoji megagrob
u kojem su sahranjeni
svi Snovi izdahnuli
u jednoj jedinoj noći
dok je svjetleći bodež parao
tek narođeni bijeli mozak
što jezivo je rezao prostor
s prvim nemirnim vriskom.
Nesigurni koraci još i sad tragaju
za izgubljenim Snovima
da okite latima put reinkarnacije,
al’ s viđenjem nedjela zvjeradi
sami tonu dublje u nepovrat
crne rupe autističnog univerzuma.
Možda levitiraju u gravitacijskom
prostorvremenu između zvijezda
čekajuć’ novo rađanje boga Višne,
neki manje bolan parajući krik
koji nikada neće spoznati
ubode oštrica uzaludnih
Smrti ovozemaljskih.
Da, da ... ni kaj, tvoja pesem, Poetesa Katica, pa lepo zaposli misli; počasi beseda za besedo se splete v pomenljiv zaključek.
Z lepimi pozdravi,
Sašo
Fenomenalna pjesma, baš sam je sa guštom pročitao. Bravo Katarina.
Dragi Sašo i Leane, zahvalna sam vam na pažnji i lijepim komentarima.
Želim obojici ugodan ostatak dana!
Katica ☺☺
svi Snovi izdahnuli..."
Megagrob i megapjesma...
Bravo Katice, lijepo je čitati tvoje pjesme!
Ivan
Hvala na ostavljenom dojmu, Ivane.
Lp, Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!