samo sam želio negdje pripadati
da mi se netko veseli kada dolazim
da se imam kome vraćati
da postoji negdje neka kuhinja koja miriše
na plućeca na kiselo ili želudčeke s vrhnjem
koji mirišu za mene
kao davnih dana
kad sam u zaključanoj sobi oblačio mamine haljine
i nevješto nabadao na visokim petama njezinih cipela
pazeći da me ti ne vidiš
došao sam ti samo reći
da si mi nedostajao kad sam bio dijete
pa ovo sada ne boli prejako
jer nije ovo oproštaj
opraštaju se ljudi koji se vole
ti meni nisi oprostio
što sam se rodio ovakav
nisam ni ja tebi
što si me začeo ovakvog
danas ti je sprovod
ali ne boj se oče
nitko me ne vidi
iza tuđeg čempresa
Tema i pjesma kojoj se vraća !!!
Izpoved, ki jo lahko nosi samo pesem in zastane znotraj p. s., saj se nikoli ne izgovori na glas ... prepričljivo in rahločutno, čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!