ODLAZAK

ODLAZAK

Sad mogu napokon reći: boljelo je pakleno
na kraju krajeva, rastanak je kad odlaziš.
Srce prslo, jasnim tonom, posve kristalno
zvuk sakriven osmjehom, da ne primijetiš.

Ti opravdanje u mojoj nedoumici nalaziš,
ja opet sumnju u tvojoj sebičnosti gledam.
Mjesto da hrabrost u vremenu tražiš
upornošću optužuješ mene da ljubav ne dam.

Sam si rek'o: da kockar jesam, a što nisam,
odbacio bih sve da uzmem što želim.
Riskirat' ću život, ono po čem jesam,
ovo, jedina moja, s tobom da za uvijek dijelim.

E, vidiš, ta tvrdnja, nebitna, neprimjetna, sitna
rulet i rizik života strasti što stranac je tebi
da mi nadljudsku hrabrost koja bješe bitna,
bijeg od tebe i ljubavi kartu prevažnu meni.

Moraš ipak znati, takvi se cjelovi ne vraćaju više
nema jada, srce se cijeli, kamen je s njeg' pao.
Gluha je duša za tvoj zov što sumorno diše
ni jednom notom vratit' se neću, ma kol'ko me zvao.

 

Rozalija Marija Vrcek

Komentiranje je zaprto!

Rozalija Marija Vrcek
Napisal/a: Rozalija Marija Vrcek

Pesmi

  • 12. 01. 2019 ob 20:22
  • Prebrano 60 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 39.5
  • Število ocen: 2

Zastavica