KOROMAČ

 
muška maska nadmoći
arogancija
neuspješno je prikrivala njegovu nesigurnost
i nisu je boljele njegove ružne riječi
ona se bojala svojihkoje bi mogla izgovoriti
 
iako je gledala u njegaisključila se
i udubila u razmišljanje
tako je to kad
ne vole čak ni ista slova
na primjer „c“ i „s“
pa „ž“ ili „z“
 
ja želim žute vode
i svjetlucavo sunce
na svome tijelu
i zlatna zrnca pijeska
pod nogama
i srce koje pjeva
 
ups
spazivši ga uzjogunjenog i nadmoćnog u bijesu
osjeti se zaslužnom za tu njegovu prednost
i prisjeti se da bi mu mogla reći
 
onda kad si mi dao svoje rebro
nisam znala da ću gutati svaki svoj uzdah
i svaku tvoju bol osjećati
iako je stalno gasim
 
ali misao nestane
jer miris koromača i kadulje razgrne pogled na
zlatne zvjezdice što s malih valova odskaču
za tople tihe predvečernje ljetne kiše
i ona u sebi prošapta
zabogamiloga idi idi već
 
i zapjevuši
„tamo
tamo da putujem“

saraivor

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 01. 01. 2019 ob 16:00
  • Prebrano 381 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 100.1
  • Število ocen: 4

Zastavica