iako naša sadašnjost

pripada različitim vremenima

mi smo se sreli

i mada ne znam tko vodi naše putove

i usmjerava korake

vidim zapretanu tugu u tvojim očima koja raste

s mojim riječima

ti znaš da uvijek me možeš kupiti

biserima kišnih kapi na žici

kad u snu vidim da oči ti kradu dugu

čujem šutnju na usnama

i neizgovorenu čežnju

dok bi da otopiš

čvrste ograde mog smrznutog straha

dolaziš i povlačiš se u valovima

ali želim da znaš ipak

neki ljudi

s kojima nisam dijelila život

izabrali su

moje ruke

da na njima umru

saraivor