Noćas ne mogu

zvijezde dirati,

ne mogu noćaš

poeziju neba stvarati.

Zalud srce otvorih,

zalud dušu oslobodih;

sad izgubljeni oni lutaju,

nemirom zakovani.

Poezija neba

novi ushit donosi

al' ja ne mogu noćas

glazbom ju okruniti.

Srce mi stisnuto

ne može još

taj jedan mjesec buran

zaboravom zagrnuti.

Noćas tražim mir

tamo daleko

na Mjesecu

vječna sjaja.

Noćas tražim mir

tamo gore

međ' zvijezdama,

sa bisernicama.

Srce mi stisnuto

ne može još

zvijezde stvarati,

ne može još noćas

poeziju neba živjeti.

Vesna Španić