Zašij nas pod svoje vjeđe,
vid da nam u mrak obučeš.
Između nepca i jezika
riječima je hladno.
Čuješ li kako pepeo gori
u nebeskoj kosi
o koju smo jednom
objesili vjetar?
Pod noktima
zebu nam zvijezde.
Samoći ukrali smo oko,
pa uhodimo bogove
krivovjerujući sebi.
Iz zemlje zapomaže ništa.
Mi puzimo noseći školjku
u kojoj zrije slatko kamenje.
Možeš li među ničim
postati ja?
Smiješ li?
~Mojoj ljubavi.~
dosta dobra kompozicija pesme!
Čisto osebna izkušnja ob branju te pesmi: v njej je toliko meni na kožo pisnega Niča, da ne morem mimo ...
Čestitke za to izjemno lirično darilo
Lp, lidija
Predivno. Najbolja pjesma.
Srećko, Lean, hvala!
Lidija, hvala na čudesnom komentaru i podcrtanki.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!