Štujem te ponajviše
što tako stameno šutiš
(odlika je to onih
koji znaju)
a možda gluh si
i nijem
ili govoriš jezikom stranim
što ga ne razumijem
možda govoriš odveć tiho
ispod glasa
il' grmiš gromoglasno
u planinama
gdje nikog nema
možda si žubor rijeka
ptica pjev
zvijezda dalekih odjek
ili si baš onaj
od koga ime
objesno otesmo
- Čovjek.
… ili si baš onaj
od koga ime
objesno otesmo
- Čovjek.
Vrhunaravno.
Duško dobro jutro
Ja človek, znamenje življenja z vsem kar spada zraven, na srečo,
na žalost, tako. Lepo si to napisal. Tuji jeziki so zmeraj nekje daleč...
Lepo te pozdravljam,Irena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!