IPAK JE OVAKO NAJBOLJE

Nije ju znao kako voljeti. Na svaku njezinu blagost i prisnost zavukao bi se u sebe i isturio obrambene bodlje. Njezina nježnost zatvarala ga je kao što ljude zatvara sve nepoznato. A ona je rasprostrla čitavu sebe i, govoreći njemu nepoznati jezikom, ostala sama. Bolio ga je taj njezin poraz, ali samo se u svom svijetu preživljavanja snalazio. Znala je ona da je to što mu može dati baš ono što želi i što mu treba, no, on nije znao što bi s time. A zapravo je sve moglo biti jednostavno. Sve bi moglo biti lako, samo se treba prepustiti. Ali kako? Što to zapravo znači?

 

Naravno da ju nije volio. Pa kako bi kad ni sama nije voljela sebe. U njezinim je pjesmama i pričama uvijek bilo neke neartikulirane, nepoznate čežnje za nikad dokučenim svjetlom. Sad i ovdje neće je više nitko iznevjeriti ni uprljati. Eno im odjeće na obali. Sve je lijepo odložila. I uredno, pomislila je duboko udahnuvši vodu.

 

Širom raširenih nogu, s lijevom rukom u džepu, stajao je kasno te noći na balkonu, u pravilnim razmacima dižući desnu ruku k licu i uvlačeći duboki dim cigarete. Već mu se neko vrijeme ne javlja. Čudno je to, toliko toga ih je dijelilo, a sada mu nedostaje. Ali, bilo bi to tako komplicirano, znao je to, makar ne precizno zašto. No, ipak je ovako najbolje, zaključio je bacivši opušak u pepeljaru s vodom, vraćajući se u toplinu prazne sobe.

 

Nestašni maleni valovi nježno su joj mrsili kosu, misleći da je trava. Ipak je ovako najbolje, pomislila je završavajući priču, brišući svoj profil i gaseći kompjutor.

saraivor

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 12. 12. 2018 ob 13:52
  • Prebrano 303 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 111.96
  • Število ocen: 6

Zastavica