Tužno je srce moje,
sve me guši.
Svugdje strah.
Pijem vino.
Nije dovoljno.

Lutam u tami,
ne vidim izlaza.
Nitko me ne sluša.
Sama sam.
Alkohol postane moj prijatelj.

Svoju bol utapam u alkoholu.
Sjedim i pijem u baru,
čaša za čašu viskija lije u mene.
Idem kući.
Spavam.
Sanjajem.

Prvo raste crni cvijet - moj neuspjeh.
Zatim raste cvijet svijetle boje,
što pokazuje da je sve moguće,
moram da radim.

Probudim se u jutro,
kada sve ptice pjevaju.
Tuga je nestala.
Gotovo je.
Alkohola više nema.
Opet, postala sam ratnica.
Pobeda!

Кристина Анастасия Верас Брзин