Oblutak padne
sa Mačjega oka na Zemlju
( ti sežeš za suncem )
soba
u ogledalu jučerašnje tame.
Odbacujemo zadani tonalitet,
strop se uvija
u ritmu jazza;
crna knjiga - nepročitana
Svijet. Svjetovni,
stupovi stoje
i pomrle zvijezde,
grobovi. Bilo je već
napisano :- Čime?
Razumom.
Nešto leži pored nas
( želi da svijetli )
skupljamo kosti.
Tragovi Vode
netko je postojao:-
Gdje?
U kosi što je češljana vjetrom.
Dan je oslijepio
samo mu razroka noć kreće u susret.
Teško je
u čovjeku pronaći dvoglavu dušu;
iz prepolovljenog kamena rađa se kaos
mi pijemo krv
da crveni dočekamo Mesiju.
Trnje, dolistava
vrčevi drveni, a lica nam od stakla.
Spavamo...
Jazz je mrtav.
Filozofija: dok se prisjećamo rođenja u budućem vremenu,
razlikujemo stvarnost od umjetnosti
karma ostaje u Smrti.
Mi, sad u zadanom tonalitetu
smireni.
Prah opisan u evanđelju
noćnih ptica.
U ništavilu dubokog Svemira
usamljeni blistamo.
..."Dan je oslijepio
samo mu razroka noć kreće u susret.Bravo Leane!
lp,
Ivan
Odlično, Lean,
še ena od čudovitih pesmi, ki nam jih podarjaš.
lp Marija
manj nisem niti pričakovala :)
Odlično leanu moj. Moćan izričaj, noći i sutrašnjega dana. Osjećaji bukte, tinjaju gustim što daješ, sažetim.
Pozdrav veliki frende.
Hvala na komentarima i čitanju dragi moji svi.
Nebula, ki ponazarja razblinjanje in hkrati zbiranje delcev v nekaj nedoločnega ali nekaj večjega, ta igra vesolja, ki se ponovi znotraj vsakega bitja preseva skozi vso pesem ... čestitke,
Ana
Ana draga hvala od srca.
Čestitam ti prijatelju dragi.
Lijep pozdrav tebi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!