PLAM UTJEHE
Iznad grada, pored starih arkada,
tisuće svijeća obasjalo je noć;
u plamenu kao da je neka moć
treperi kroz tamu s puno sklada.
I svaki odsjaj nosi svoju priču
zapletenu između krizantema;
izvirući kao tužna poema
mrtve dušice sa svih strana niču.
U žarki plamen jedan život stao;
neke izgore do samoga kraja
čak im još jednom žižak zablistao.
A one što ne sagore dokraja
gasnu k’o da je kamen na njih pao;
samo trenutak njihov sjaj potraja.
Bravo Katice, baš fino!
Lp, Ivan
Taj trenutak dogorijevanja potresno si ražarila u riječi. Baš zbog toga, ništavilo se negira poezijom. Kako potvrđuje, tako i negira. Svatko sam svoju svijeću pali. I gasi je kad ništavilo preuzme. Dojmljivo!
Lp,
Katica
Draga Niki na lijepoj analizi. I slažem se s tobom kad zaključuješ da svatko ponaosob svoju svijeću pali.
Ugodnu večer ti želim!
Katica
Izvrstan sonet, mračna riječ izgubljena u glazbi tvoje nutrine. Zatvorenih očiju znam da si to ti Katarina. Pozdrav veliki.
Dragi Leane, hvala velika na ovakvom lijepom komentaru.
Topli pozdrav i ugodan dan ti želim!
Katica ☺
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 28. 10. 2018 ob 17:27
- Prebrano 1943 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 258.84
- Število ocen: 14